Pročitajte knjigu
i sudite sporo.
Mostar se ne može pisati, poznato je mišljenje sugrađana, pa je i knjiga MOSTARSKA TREHA u opasnosti da se optuži za grijeh i skrnavljenje. A kad još na koricama pročitaju ime autora...?!, zatrehaće; otkud njega u tome...
Mostar je čudesan, jedini grad koji se smije. Smijalice su mu ulice i sokaci, koje naseljava osobita ljudska fela, sve sama raja; liske i trehaši.
I, eto, napisah o gradu koji se smije, još nepročitanu, a osuđenu knjigu. Neka to trehašima bude mezetluk više, od Mene.
Mostarci su uvjereni da se njihov duh ne može dokučiti a kamo li opisati, pa do knjige neće držati. A i oni drugi će stati uz njih, jer neće htjeti uložiti truda koliko traži njeno čitanje. A taj trud nije velik, tek da se uoči da se u Nasmijanom gradu čita: Jovo Jova, Ivan Iva, Mujo Muja, da u njemu Greta umije da priča sa sokacima i kućama, da svako svakoga poznaje i ogovara i niko se ne ljuti zbog toga. Na mostarskim ulicama svi ljudi su jednoga rasta i uzrasta, a razlikuju se samo po ubojitosti oružja duha, bogatstvu liskaluka i treha.
Pa, ipak, pročitajte knjigu.
I, sudite sporo.
Mostar III/1992. autor - radni čovjek i građanin
Rukopis je preživio. Zasad?!
Na disketi u izbjegličkom džepu.
Srušen je Mostar. Građani su unakaženi, a parkovi izrovani svježim humkama. Mostarci ljutito uče pedesetak jezika, u zemljama po kojima su razbacani. Dopala ih je Gretina kletva, glava im došli njeni "šveđani", prokleti da su. Ona je smak prorekla davno, a mi je trehali, mislili da je Greta samo smiješna.
Oboren je nasmijani grad. Suze teku razvalinama uličnih smijalica.
Hoće li preživjeti liskaluci i trehe?
Hoće!
Mostar će opet biti Mostar, opet će da se smije.
Potka mu je neuništiva plavooka Neretva i nad njom žilavi Stari most.
Đenovići, III/1993. autor-izbjeglica
Tenkovske granate su
oborile Stari most.
(napravićemo još stariji)
Rukopis je još čitav
na disketi. Vjerovatno?
Zlo je vrijeme za sestre i braću,
knjige i mostove.
Izbjeglice su preimenovali u
Izjelice.
Dabogda ih smeo Bog, site.
Beskućnici zjape u eter, na svim svjetskim jezicima. Prate vijesti o Mostaru. Misli im samo jedne, Dom!? "Dobro" upućenim u politiku je to smiješno, kažu, Domovi su samo iluzije. "Nadanje je ludo radovanje".
Herceg Novi, 1994. autor-izjelica
Rukopis je vjerovatno
i dalje na disketi.
Dejton je vjerovatno
i dalje u Americi.
Svjetski moćnici su uzeli Mostar pod svoje okrilje. Garantuju izbjeglicama skori povratak u svoje domove. Konačno i to!?
Mostarci, uskoro ćemo se vidjeti u jedinom gradu koji umije da se smije. Da nam je sa srećom!
Zelenika, 1995. autor-prognanik
Rukopis je na disketi
i u džepu je preletio
okean.
Svjetski moćnici
nisu moćni.
Kalifornija je divna zemlja za Kalifornijane. Mostarci tuguju za Mostarom onoliko koliko su daleko od njega. Kalifornija je najudaljenija.
Pomoću interneta pretražujem vijesti o gradu mog dalekog doma. Moćni kompjuter otkucava date: 10-28-1996. and time: 11:22, pa nudi 9.263 članka o Mostaru i 1.687.788 članaka u kojima se Mostar spominje.
Vijesti nalikuju jedna drugoj.
Proplakao je i poslednji grad koji je umio da se smije, bole ga vapaji duša razbacanih po svjetskim nedohodima.
Los Angeles, 1996. autor-refugee
Ne znam da li je
Dejton
još u Americi?
Znam da u Mostar
još nije stigao.
Žurim u štampariju sa disketom i
MOSTARSKOM TREHOM.
Konačno i neopozivo.
Objavljuje se!
Los Angeles, 1997. autor-resident